Zoran Kolarić – Raz\otkrivanja (ciklus ženskih aktova)
Ciklus fotografskih ženskih aktova pomalo enigmatski
naslovljenih “Raz\otkrivanja” fotografa Zorana Kolarića uvodi nas u
jednu zaboravljenu estetiku, podsjećajući nas na fotografije ženskog
tijela iz prve polovice XX. stoljeća, na tadašnja fotografska ostvarenja u
kojima su glavni akteri bile naše bake i prabake. Tehnički savršeno, kako
glede fotografske tehnike tako i glede izbora ambijenta, rekvizita (hula
hop, biserna ogrlica, veo, divlja plaža…), kadriranja i kompozicije, pred
nama se otvara erotika prošlog vremena. S velikim umijećem i estetskom
finoćom Kolarić pokazuje kako je akt, žensko tijelo, uvijek umjetnički i
fotografski izazov, čak i onda kada se na njega primjene stare fotografske
tehnike i umijeća, pa se takvom fotografijom obnavlja estetika prošlih
vremena.
Gledajući iz suvremene perspektive u kojoj ženski aktovi i općenito
erotska fotografija postaje masovna, često banalna i bez neke dublje
estetske ambicije, Kolarićev fotografski ciklus “Raz\otkrivanja” zorno
pokazuje kako se ponovo “otkriva” inače često previđena erotska suptilnost
u kojoj nagost nije opscena već izlazi iz sfere profanog. No, to nije jedini
“enigmatični” karakter ovog ciklusa. Bitniji i veoma upečatljiv je onaj koji
se tiče same umjetničke odnosno fotografske prakse, mehanike svijetla,
ženskog tijela i sjena koje obilježavaju svaku od izloženih fotografija. Za
razliku od površnih erotografija slikovna proslava golog ženskog tijela u
Kolarića umnogome podsjeća ili sadrži i dimenziju sakralnosti pri čemu
odnos svijetla i sjene čine čitavu semantiku “razotkrivanja”. Pri tome
ne razotkriva se tek tijelo žene kao puki objekt, već se u cijeli pogled
i doživljaj unosi osobno posvećenje autora kao žudnje da se ženski lik
glorificira bez i najmanje trunke zavođenja. Dakle, tako da se fotografijom
“razotkrije” i ono što je iza pojavnog, što je moguće i nevidljivo, ali je
ipak prisutno i osjećajno u ovoj složenoj erotografskoj gramatici.Marijan Grakalić
