Ana Žanko dipl. pov. umj. – Predgovor samostalnoj izložbi ‘Raz\otkrivanja’

Predgovor povjesničarke umjetnosti Ane Žanko mojoj samostalnoj fotografskoj izložbi „Raz\otkrivanja“. Tekst prati prijelaz od ulične fotografije prema intimnijem fotografskom izrazu te promatra odnos tijela, svjetla, sjene i prostora u ciklusu crno-bijelih aktova.

Zoran Kolarić splitskoj se publici prvi put predstavio 2021. godine izložbom »Prolaznici« u Galeriji fotografije Fotokluba Split. Pozornu promatraču već tada je bilo jasno da Kolarićev fotografski narativ uvelike baštini tradiciju starih majstora fotografije Bressona, Kertésza, Atgeta i brojnih drugih velikana umjetnosti svjetlopisa, kao i to da se radi o iznimno
decentnom fotografskom rukopisu po kojem je autor sada već postao prepoznatljiv (i
raspoznatljiv) u kontekstu suvremene hrvatske fotografske scene.
Za razliku od prolaznika, ciklusa u kojem je Kolarić iskazao dojmljivu vještinu i autorske dosege unutar žanra ulične, odnosno street fotografije, u novom ciklusu »Raz\otkrivanja« otkrivamo mekšu, nježniju i
intimniju autorsku stranu. Ciklus obuhvaća trideset aktova u monokromu, kojima Kolarić paralelno odaje počast i klasicima svjetske fotografije, i ženi, odnosno ženskom tijelu kao nepresušnom vrelu inspiracije. Referiranje na fotografske velikane vidljivo je već u samim nazivima serija fotografija – Hommage to Drtikol vizualna je reminiscencija na Františeka Drtikola rodonačelnika moderne češke fotografije svjetski poznatog majstora akt fotografije, a serija Visiting master Pelikan priziva duh slovenskog velikana Josipa Pelikana koji je također
svojim fotografijama opetovano slavio ljepotu žene. U maniri svojih uzora – među kojima svakako treba spomenuti i prašku školu i našeg Stanka Abadžića, čiji je stilski utjecaj na Kolarića neprikosnoven – autor zadatku akta pristupa s vidljivim poštovanjem i divljenjem spram ženskosti. Kolarić pritom pomno pazi da temu ne svede na fizičku pojavnost i eksploataciju atributa žene, nego prije svega da svojim fotografijama prenese specifičan emocionalni ugođaj – nježnosti, krhkosti i senzualnosti. Istovremeno, pozama i gestama na
pojedinim fotografijama, Kolarićevi modeli u oko promatrača revitaliziraju koncept antičke ljepote i ženskih božanstava koja donose ljubav i mudrost. Autor modele stoga ciljano smješta u prigušene intimističke interijere i lirične eksterijere u kojima kroz igru svjetla i sjene, mirovanja i pokreta, postiže kompozicijski sklad i jasnoću na koju nas je već navikao u godinama svog fotografskog djelovanja. U tom smislu mogli bismo reći da je Kolarićev fotografski potpis dosljedan i sad već prilično prepoznatljiv. Bilo da se radi o street fotografiji ili aktu, riječ je o iznimno preciznom i pročišćenom izrazu, lišenu kompozicijskih šumova, odmjernu i suverenu, podjednako u artikulaciji forme i u artikulaciji sadržaja.
Nije stoga čudno da je rad Zorana Kolarića prepoznat od strane struke u najjačim konkurencijama na fotografskim natječajima i salonima diljem Hrvatske, regije inozemstva.
Doista jest riječ o pomno izbrušenom estetskom senzibilitetu i vrsnom poznavanju tehničkih zakonitosti fotografije koje nam je ovaj samozatajni i talentirani autor demonstrirano i u raz\otkrivanjima. I dok raz\otkrivanje na prvoj razini možemo i moramo iščitavati kao razotkrivanje ženskosti, na dubljoj razini razotkrivanje se događa i s druge strane objektiva – raz\otkriva nam se i sam autor. U suptilnosti fotografske geste, nenametljivosti i decentnosti fotografskog rukopisa, razotkriva nam se vizualno mekša, liričnija i melankoličnija, ali fotografski podjednako kvalitetna strana Zorana Kolarića.

Ana Žanko
Scroll Up