Kod svih vizualnih radnika koki rade na portretiranju drugih veoma je očito da su i sami vješti u poziranju. Bilo da poziraju sami sebi kroz autoportrete, bilo da poziraju drugima. Primjera ima u svijetu filma gdje su mnogi odlični režiseri (Orson Welles, Vittorio De Sica, Robert Redford, Clint Eastwood…) bili i odlični glumci i obrnuto, kao i kroz autoportrete mnogih slikara (Rembrandt van Rijn, Vincent Van Gogh, Leonardo de Vinci, Frida Kahlo, Vlaho Bukovac, Miljenko Stančić…) :
ali naravno i fotografa(Vivian Maier, Richard Avedon, Irving Penn…).
Razumijevanje modela i osjećaj kako je biti ispred kamere poprilično je korisno kod vođenja modela u trenucima smo mi iza objektiva. Davanje uputa, vođenje, relaksacija modela, osjećaj prostora…. Samo su neki od iskustva koje dobijemo kroz modeliranje….
Autorska fotografija sama po sebi, pomnim uvidom u rad nekog fotografa govori o fotografskoj osobnosti interesima načinom kako vidi svijet oko sebe. Autoporeteti pak još dublje zadiru u osobnost samog sebe i način kako vidi i kako (raz)otkriva samoga sebe.
Ukoliko želite surađivati sa mnom kroz TFP projekte ili komercijalnu suradnju ili narudžbe možete se upoznati sa mojim radovima na https://zorankolaric.com/portraits/.
Pišite mi na email zoran.kolaric@gmail.com ili preko msg na društvenim mrežama.
Koliko sam vješt u poziranju te kako me vide drugi kroz svoje oči u možete vidjeti u galeriji. Ako sam kojoj fotografiji pogrešno naznačio autora i mjesto, isprika te molim da mi javite točne informacije kako bi ispravio propust. Također slobodno mi pošaljite fotografije na kojima sam vam pozirao kako bih upotpunio galeriju. Unaprijed zahvaljujem.
(Klik na fotku za prikaz footgrafija u galeriji u punoj veličini)
Kako vidim sam sebe u jednoj od mojih ciklusa autoportreta:
