Salon crno-bijele fotografije 100+1, jedinstven kako po konceptu tako i po visokim estetskim kriterijima i ove je godine brojnošću autora koji su se prijavili na natječaj potvrdio svoju relevantnost u smislu pozicioniranja na fotografskoj sceni. Preko stotinu autora iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Makedonije, Slovenije i Srbije prijavilo je na njega svoje radove.
Biti među stotinu izabranih, u tako širokom geografskom, pa i kreativnom rasponu, čast je i zadovoljstvo. Selektor dr.sc. Enes Quien iz Zagreba za izložbu je odabrao 100+1 fotografiju od 61 autora. Iznimno samo ponosan i zahvalan što je moju fotografiju posebno izdvojio kao onu +1 koja zaslužuje da dobije ovogodišnji Grand Prix salona. Izdavajam dio teksta predgovora o njegovom odabiru za ovogodišnji Grand Prix salona: “… fotografije sam birao po razini ‘’umjetničkosti’’ koju u sebi nose, a nagrade prema skali kvalitativne ‘’umjetničkosti’’. U tom kontekstu fotografija “Meditacija” nametnula se svojom jednostavnošću i efektnošću kao najpogodnija za Grand Prix. Izabrana je u oštroj konkurenciji još nekoliko njih, ali odlučio sam se za ‘’Meditaciju’’ jer je savršeno ambijentalizirana, malo ukošen prostor, čovjek koji poput crne sjene sjedi na vrhu stuba. Plohe svjetla savršeno su ugođene i harmonizirane splohama tame. Atmosferi sve pomalo daje filozofijsko – egzistencijalistički štih. I blagi dah mističnosti. Fotografija ‘’Meditacija’’ najbliže je svemu onome što u fotografiji (baš kao i u slikarstvu) poštujem vidjeti: visoku razinu umjetničkosti, koncepcijski jaku ideju i znanje te besprijekornu kompoziciju. …”
Bili fotograf ili ljubitelj fotografije, svakako preporučam da pročitate cijelovit tekst predgovora koji je više od samog predgovora fotografskom salonu, to je štoviše mini esej selekterova pogleda na fotografiju općenito i njenom značenju u današnje doba.
Zahvaljujem se od srca selektoru izložbe dr. sc Enesu Quienu, organizacijskom odboru na čelu sa Ivicom Nikolcom te gradu Rijeci !
Predgovor katalogu izložbe
Kod ovog natječaja koji nema zadatu određenu temu, za koji sam dobio čast biti izbornikom i kustosom, namjera mi je bila odabrati fotografije za koje smatram da su najbolje, bez obzira kojem žanru pripadaju. Iznimno težak i nezahvalan zadatak za izbor, jer su gotovo sve pristigle fotografije dobre, vrlo dobre, odlične, izvrsne i izvanredne. Nema loših. A masa, količina koju sam dobio na izbor je pomalo iznenađujuće ogromna. Mnogobrojne dvojbe i dileme sam dugo rješavao u sebi, promatrajući fotografije konstantno puno puta. Ima ih sličnih, a opet toliko različitih, jedinstvenih i neponovljivih. Recimo, pejzaži ili grad i pejzaž pod snijegom. Portrete sam u ovako teškoj konkurenciji izbacio, osim rijetkih. Nije mi bitna bila dokumentaristička, gotovo novinska realistička fotografija. Birao sam po estetskim načelima i po razini i stupnju umjetničkosti (l’artificita del’arte – Giulio Carlo Argan), dakle umjetničke fotografije. One koje imaju nešto lirsko ili poetsko u sebi, nešto filozofijsko, pa i mistično. To imaju nagrađene fotografije, uz dakako, nužnu tehničku i kompozicijsku
korektnost. S obzirom na to da crno – bijela fotografija ne laže, ona poput crteža jest kostur i bît umjetničkog, jer boja..boja ipak zavarava osjetila. U kompozicijskom i strukturalnom smislu kontrasti i fine nijanse u kontrastima svijetloga i tamnog daju umjetnički naboj i aromu crno – bijeloj fotografiji, a autore (pro)kazuje kao perceptivno više ili manje osviještene, kao manje ili veće majstore, i koliko zaneseni fotograf pred motivom zna. Zapravo, koliko mu je razvijena percepcija. Osjećaji i ljubav prema motivu je conditio sine qua non fotografskog, kao i svakog drugog kreativnog djelovanja. Sve fotografije koje su stigle na odabir kazuje da je Rijeka i primorska oblast, ali i ostatak Hrvatske pa i inozemstvo (Srbija, Slovenija, BiH, Makedonija, praktički prostor bivše Jugoslavije) puna ljudi koji se fotografijom bave profesionalno i amaterski, hobistički, baš kao što Rijeka ima puno vrlo kvalitetnih umjetnika, slikara, kipara, grafičara, konceptualaca, dizajnera i arhitekata.
Po pristiglim fotografijama, meni anonimnih autora, jer ne vidim imena autora fotografija, čime je, ispravno, uklonjena svaka mogućnost moje moguće pristranosti, da ne izaberem radove prijatelja, znanaca, ili fotografa koje unaprijed cijenim kao vrhunske u domeni; ovako, nemam pojma tko su autori. Čak je teško prepoznati razliku između profesionalnih i amaterskih, jer su svi autori uložili napor da stvore što kvalitetniju fotografiju, promišljenu itehnički korektnu. Dakle, nisam fotografije grupirao, nego sam ih pojedinačno i u kolekcijama pomno promotrio i isključivo na temelju vlastitih dojmova i kriterija izabrao za izlaganje te za nagrade i pohvale. Izložbu čini skup, po mom mišljenju, najboljih radova, koje će organizator znalački postaviti u galeriji i, s obzirom na ljepotu i vizualnu ugodu koje izložene crno-bijele fotografije pružaju, publici biti istinski, nadamo se nezaboravan doživljaj.
Možda mi u pristiglim fotografijama malo nedostaje iskoraka u igru s nepoznatim, u smionije eksperimentiranje i istraživanje fotografskih mogućnosti, poneki neočekivani rad koji bi me ostavio bez daha da odskače i da mu odmah dodijelim nagrade. Nije da nema pokušaja u avangardni iskorak, ali ne oduševljavajuće. To je moj problem, jer fotografiju promatram i zanima me samo kvaliteta, a ne fotografija kao predmet. Gledam na fotografiju kao što gledam na sliku, kip, crtež ili grafiku. Ili kako bi rekao Ivica Nikolac, citiram, ‘’dakle pokušavam razumjeti kreativni psihološki utemeljen čin fotografiranja, istražiti proces njegova nastanka, razvijanja i valorizirati njegovu vrijednost. Kako kaže Edward Steichen „umjetnik u fotografiji daje oblik sadržaju, razradom ideja, misli, iskustva, i razumijevanjemulazeći u dubinu stvari”. Upravo je crno-bijela fotografija, kao stvorena za to’’.
Upravo to tražim u fotografiji: oblikovan sadržaj, razrađenu ideju, misao, iskustvo i određenu,ako je moguće, alegorijsko-metaforičku, pa i mitološko-mitogenijsku, pouku.
Za snimiti dobru, lijepu, zanimljivu i sugestibilnu fotografiju treba imati duboko promatrajućeoko i veliku dušu koja osjeća bît postojanja svih pojava u svijetu.
Što je fotografija? Nešto što izmiče, pisanje svjetlom, ili ››tek�� slika kojoj nedostaje svijet?Kamo vodi naš pogled, možemo li se odlučiti za jedan pristup, jedno čitanje, ili je to varka oka(tromp d’oeil), kako je naziva Baudrillard, dio one nestvarne igre vizualnim tehnikama kojepomažu mrvljenju realnosti, poigravanje s nepokretnošću, tišinom, redukcijom? Iako plošna,fotografija na nevjerojatne, ponekad uzbudljive načine, podsjeća na višedimenzionalnostsvijeta. Barthes je smatrao da je možemo ‘’samo obrisati pogledom’’ ( Roland Barthes, Svjetla komora, Bilješka o fotografiji, prijevod Željka Čorak, Antibarbarus, Zagreb, 2003., str. 111.) , smještajući je u opći, svima vidljiv kontekst u kojemu nedostaje intimnosti. No, fotografija ostaje ‘’nedostupnija i tajnovitija od misli, neotkrivena, a ipak očigledna, istodobno prisutno-odsutna. Fotografijaje umjetnost koju se često doživljava kao izravnu, objektivnu i nedvosmislenu, no svoj jestatus i pravo lice tijekom 20. stoljeća nekoliko puta radikalno promijenila. Fotografija kaoosobita vrsta prikaza, čija egzistencija ovisi o izdvajanju trenutka koji se odvija ispred nečijegobjektiva, umjetničko je područje ovisno o nevjerojatnom broju pojedinosti kojih čestonismo svjesni. Na prvi pogled sve izgleda razumljivo, svjesni smo osoba, predmeta i tema koje vidimo, o čijoj pojavi ne dvojimo. Fotografija je znak prepoznavanja, nenamjernog,gotovo automatskog sjećanja; ponekad djeluje poput kolačića (madeleine), dok čestoizravno i bez ustezanja svjedoči o stanju ljudi i prirode i uvjetima opće egzistencije, orazlikama, sličnostima i odnosima. Cijeli smo život okruženi slikama. I riječima koje te slike pojašnjavaju, dovode u raznovrsne kontekste, više ili manje uvjerljive. Nekoć načelnoizravna komunikacija uslojila se, pa se čini kako danas malo toga možemo gledati – vidjeti – spoznati bez posrednika. Pitanje, hoćemo li osvijestiti baš sve nijanse koje nam oneposreduju, otvoreno je. Slike su nekoć bile rijetke i osobite, rezervirane za posebna mjesta i prilike; postupno, počele su prodirati kroz pukotine u mnoga područja svakodnevnoga života, koji više ne možemo zamisliti, a da nam na periferiji pogleda (ili u njegovu središtu) ne titra neki od prikaza čijeg postojanja često nismo svjesni. To je osobito prisutno danas, u postkinematografsko/posttelevizijsko doba apsolutne dominacije interneta, vladavine svojevrsnog slikovnog matrixa koje vrlo dobro opisuju sljedeće riječi: ‘’Slike se razvijaju prema novim područjima. Televizija je na primjer, postala beskonačno, promjenjivo polje s tisućama programa, gigantski ekrani zaposjeli su gradove, infografike su zauzele tiskane medije, dok mobiteli projiciraju mikrofilmove u stvarnom vremenu. Svjedočimo promjeni prikaza u računalno – generiranom, virtualnom i prostornom jedinstvu koje je, kako se čini,sposobno ‘’samostalno’’ se mijenjati i prikazivati vizualno – senzorne sfere vjerne originalu.
Interaktivni mediji mijenjaju našu percepciju i koncept slike. (Oliver Grau, Introduction, u: Media Art History, ur. Oliver Grau, MIT Press, 2007., str. 7 – 8.)
Doista, što danas fotografija može ponuditi? Svjedočimo stalnim promjenama prouzročenima razvojem tehnologije komunikacija, koji je izazvao prekid u odnosu prema konkretnom prostoru, vremenu i kretanju koje se unutar njih odvija. Doba poopćenog udesa (Paul Virilio) koje karakterizira odmak od tradicionalnog sagledavanja prostora u kojem vrijede zakoni poput perspektive, na primjer, određuje drugačije vrijeme – ono ‘’koje se zaustavlja’’, koje se ‘’eksponira’’, ‘’izlazi na površinu’’.3
Fotografija je medij koji je u najvećoj mjeri (uz pokretne slike) pridonio prividnom osjećaju cjelovitosti svijeta. Uz pomoć nje sve nam je postalo dostupno, a zahvaljujući brzini oslobađanja pred nas je počelo stizati neizmjerno mnoštvo slika – jednokratnih, potrošivih prizora čiju posebnost više nismo u mogućnosti razlučiti, ali i onih drugih, drugačijih, umjetnički relevantnih, dakle onih čija je trajnost vječna, jer u sebi nose auru umjetničkosti kao pravu umjetničku vrijednost (l’artificitá dell’arte, Giulio Carlo Argan). Upravo to. Rekoh već, fotografije sam birao po razini ‘’umjetničkosti’’ koju u sebi nose, a nagrade prema skali kvalitativne ‘’umjetničkosti’’.
U tom kontekstu fotografija “Meditacija” nametnula se svojom jednostavnošću i efektnošću kao najpogodnija za Grand Prix. Izabrana je u oštroj konkurenciji još nekoliko njih, ali odlučio sam se za ‘’Meditaciju’’ jer je savršeno ambijentalizirana, malo ukošen prostor, čovjek koji poput crne sjene sjedi na vrhu stuba. Plohe svjetla savršeno su ugođene i harmonizirane splohama tame. Atmosferi sve pomalo daje filozofijsko – egzistencijalistički štih. I blagi dah mističnosti. Fotografija ‘’Meditacija’’ najbliže je svemu onome što u fotografiji (baš kao i u slikarstvu) poštujem vidjeti: visoku razinu umjetničkosti, koncepcijski jaku ideju i znanje te besprijekornu kompoziciju. Sve nagrađene pojedinačne fotografije i kolekcije fotografija posjeduju više elemenata dobre crnobijele fotografije: sadržaj, ideju, koncept, dobro odmjerenu kompoziciju, raspon tonova, odgovarajuće kontraste itd., a redoslijed od prve do treće nagrade za kolekciju i pojedinačno te pohvale također za kolekcije i pojedinačno pa nadalje formirao sam na osnovu mojih dojmova i pomne analize i vaganja koliko snažne poruke šalju promatraču na temelju nabrojanih i gore u tekstu argumentiranih parametara.
Doc. dr. sc. Enes Quien
Riječ organizatora:
Salon crno-bijele fotografije 100+1 ove je godine brojnošću autora koji su se prijavili na natječaj potvrdio svoju relevantnost u smislu pozicioniranja na fotografskoj sceni. Preko stotinu autora iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Makedonije, Slovenije i Srbije prijavilo je na njega svoje radove. Naša namjera da organiziramo natječaj koji načinom selekcije odudara od klasičnih foto salona pod pokroviteljstvom FIAP-a i sličnih asocijacija, polako ali sve konkretnije poprima oblik opravdanog poduhvata. Biti među stotinu izabranih, u tako širokom geografskom, pa i kreativnom rasponu, trebalo bi svakom autoru biti čast i zadovoljstvo. Zahvaljujemo stoga svim autorima na učešću, kao i na izuzetno kvalitetnimfotografijama. Svjesni smo da s velikim brojem autora i fotografija, selektiranje postaje sve zahtjevnije, stoga zahvaljujemo i selektoru izložbe na uspješno odrađenom izboru. Posebna zahvala ide Muzeju grada Rijeke, kući u kojoj je fotografija uvijek dobrodošla te Gradu Rijeci na višegodišnjoj potpori ovoj izložbi. Vidimo se na jubilarnom 10. salonu 100+1, na zimu 2023. godine.
Ivica Nikolac
Popis nagrađenih autora
Grand Prix
Zoran Kolarić, Čakovec, Fotoklub Zagreb, Meditacija
Nagrađene kolekcije
I. nagrada: Anita Živaljić, Split, Fotoklub Knin, Stranci
II. nagrada: Bruno Bontempo, Rijeka, Kostrenski gnjurci
III. nagrada: Blaženka Kadija, Zagreb, Fotoklub Zagreb, Kugla u galaksiji
Pohvaljene kolekcije
Maja Prgomet, Split, Fotoklub Split, Kolekcija: Luka Plantić (CRO) – Ryno Lieben-
berg (JAR)
Daniel Bašić, Zagreb, Fotoklub Zagreb, Kolekcija: Slobodna, Ostajem, Osjetiti
Nagrađene fotografije
I. nagrada: Žaklina Antonijević, Split, Fotoklub Split, Low tide
II. nagrada: Daniel Bašić, Zagreb, Fotoklub Zagreb, Plovim,
III. nagrada: Zdenko Vukelić, AFIAP, Rijeka, Metropolis
Pohvale
Tatjana Travica, Rijeka, Fotoklub Rijeka Susret svjetla i sjene
Andrea Mervar, Zagreb, Odraz u jezeru
Danijel Mureta, Bribir, Ispod sunca zlatnoga
Ivana Kovačević, Zagreb, Čovjek i sjena
Stela Mutavdžija, Sisak, Anxiety
Autori i izložene fotografije
- Aleksandar Jočić, FA1 FSS, Beograd, Srbija, Pretty Girl BW, Fotoklub Beograd
- Andrea Mervar, Zagreb, Staro i novo, Odraz u jezeru
- Andrija Čolakovac, Rijeka, Iz riblje perspektive
- Andrija Vrcan, Split, Sanjalica, Fotoklub Split
- Anita Živaljić, Split, Fotoklub Knin, Stranci
- Berislav Vrkljan, EFIAP, MF3 HFS, Bjelovar, SETTING Fotoklub Osijek
- Biljana Knebl, Zagreb, At the end, Fotoklub Zagreb
- Blaženka Kadija, Zagreb, Kugla u galaksiji, Fotoklub Zagreb
- Branislav Brkić, MFIAP, HonEFIAP, MFFSS, Beograd, Srbija, Vodopad Skrapez, Foto
radionica “Art natura art” Beograd - Branko Kukurin, Rijeka, Akt, Fotoklub Rijeka
- Bruno Bontempo, Rijeka, Kostrenski gnjurci
- Čedomil Gros, EFIAP/b, Zagreb, Brazde u kamenu, Foto klub Zagreb
- Daniel Bašić, Zagreb, Plovim i Kolekcija: Slobodna, Ostajem, Osjetiti, Fotoklub Zagreb
- Danijel Mureta, Bribir, Ispod sunca zlatnoga
- Davorin Jurković, Rijeka, Zima u ličkom polju
- Darko Mohar, Rijeka, Oprtalj, Fotoklub Color
- Dubravka Ovčarić, Rijeka, U snovima, Fotoklub Color
- Edna Strenja Jurcan, Pula, Vitiligo – aposemija duše
- Fanita Barčot – Nikolac, Rijeka, Uvršeno, Fotoklub Color
- Goran Grudić, Čavle, Grobnički dondolaši, Mistična jutra, Fotoklub Rijeka/Fokotklub
Pag - Gordana Pošćić, Rijeka, Derviši, Drveće u snijegu, Fotoklub Color
- Hrvoje Jakovac, Varaždin, Longing, The shape of water, Fotoklub Varaždin
- Ivan Kosić, Rijeka, Ribari u magli, Fotoklub Color
- Igor Petaros, F1 FZS, Divača, Slovenija, Big Daddy, Misty Lake, Fotoklub Žarek Sežana
- Istog Duško Žorž, Rijeka, Raspršeno, Vertikale, Fotoklub Color
- Ivana Kovačević, Zagreb, Ljudi, U ovome smo zajedno , Čovjek i sjena
- Ivana Zec, Osijek, Sjena, Young and old hands, Fotoklub Osijek
- Jasmina Gorjanski, EFIAP, MF3 HFS, Osijek, Misty morning, Snow covered city,
Fotoklub Osijek - Jelena Đedović, Rijeka, Sjaj u tami
- Josip Smoljić, Brezovica/Zagreb, Sparows, Fotoklub Klik
- Josipa Madjar, Osijek, Veslač na srebrnoj rijeci, Jesen na kraju ljeta, Fotoklub Osijek
- Karlo Dabo, Rijeka, Passage
- Kristina Matijaš, Sisak, Triplets, FK Zagreb, FK Sisak
Autori i izložene fotografije - Maja Prgomet, Split, Kolekcija Luka Plantić (CRO) – Ryno Liebenberg (JAR) Fotoklub
Split - Mario Beganović, Rijeka, Portret jedne dame 1, Portret jedne dame 2
- Mirjana Spajić Buturac, Zagreb, Mreža, Šuma Striborova, Fotoklub Zagreb
- Miro Dežulović, Rijeka, Most, Fotoklub Rijeka
- Muhamed Borović, F1 AUF BiH, Sarajevo BiH, Most u magli, U magli
- Neda Čamić, Rijeka, Grad od davnina, Fotoklub Rijeka
- Nenad Martić, EFIAP g, Zagreb, Bez empatije, Pogled unazad, Sjena nevidljivog, Foto
klub Zagreb - Nives Kocijan, Mala Subotica, Prozori, U tišini
- Samir Kurtagić, Osijek, Nada, Paralelni svijet, Ribar, Fotoklub Zagreb
- Simon Rebula, FZ – FZS, Kozina, Slovenija, Linije, Foto Klub Žarek Sežana
- Sonja Diklić, Rijeka, Prayer, Fotoklub Color
- Stane Vidmar, MF FZS, EFIAP/b, Jesenice, Senca nevidnega, Fotografsko društvo
Jesenice - Stela Mutavdžija, Sisak, Anxiety, Odvela me u šetnju, Ljubavna priča
- Tanja Frančišković, Rijeka, Prolaz, Fotoklub Rijeka
- Tatjana Travica, Rijeka, Izbezumljeni, Susret svjetla i sjene, Fotoklub Rijeka
- Tomislav Kovačić, Funtana, Dobrotvor
- Tvrtko Ujević, Zagreb, Najteže je naći pravi put, Fotoklub Zagreb
- Vlasta Gorup, EFIAP, Sežana Slovenija, Alone, In glow of lamps, Fotoklub Žarek Sežana
- Vojislav Luković, EFIAP, c-*MoL, FA1 FSS, Beograd, Srbija, Contemplation, Fotoklub
Beograd - Zdenko Vukelić, AFIAP, Rijeka, Thunder, Metropolis
- Zoran Kolarić, Čakovec, Bol 1, Meditacija, Fotoklub Zagreb
- Zoran Osrečak, Sveti Ivan Zelina, Biti slobodan II
- Zvonko Radičanin, EFIAP/D1, Noćna mora, Fotoklub Zagreb
- Žaklina Antonijević, Split, Low tide, Fotoklub Split
- Želimir Vuletić, Rijeka, Ograda, Fotoklub Rijeka
- Željko Jovanović, Zagreb, Strijela, Fotoklub Zagreb
- Željko Krčadinac, EFIAP, Zagreb, Paun – Unpa, Pursuit, Fotoklub Zagreb
- Željko Plašč, Zagreb, Spavači, Treći čovjek, Fotoklub Zagreb
