Promišljati fotografiju

Fotografski triptih (ne)poznatog suborca o tri životna doba

Na jednom od zidova moje dnevnoj sobe ponosno stoje tri fotografije u nizu. Autor je kako on voli reći za svoje kolege moj ‘suborac po aparatu’. Ime i prezime neću spominjati. Tko je prepoznao njegov izniman fotografski rukopis već je blagoslovljen ljepotom, estetikom i sadržajem koju promatraču daruju djela poput ovih. Za one koji ne znaju o kome se radi, što reći…  Googlajte, pohodite izložbe, zavirite na police knjižnica i knjižara na odjelima sa fotografskim knjigama  … 

Ako ovo  čitate jedni ste od onih koju su već pronašli traženo ili je možda traženo pronašlo vas.  Kako vam drago. 

Uživimo i proživimo dakle nađeno, svojevrsni triptih koja čina tri stanja i doba života.  

Tri fotografske priče koje svaka za sebe tka svoj mali intimni svijet različitih aktera, a opet kada ih se promatra zajedno čine zaokruženu i prepletenu priču koju svaki čovjek proživi tijekom svoga života satkanog kroz emocije i stanja poput bezbrižnosti, iščekivanja, straha.  Svega onoga što nas čini živim i ljudskim. 

Prisustvo emocija na fotografiji (općenito, a ne samo ovima koji su povod teksta) određuje da li neka fotografija živi sada u svom jedinstvenom trenutku, ali i svakim novim danom osigurava svoje sutra i time poprima oblik besmrtnosti.  

Ili pak  s druge strane, odsustvo emocija na nekoj fotografiji čini je beživotnom, mrtvom  već pri samom njenom rođenju.  

Usudite se dakle poput (ne)poznatog autora triju fotografija kliknuti na svijet u sebi i oko sebe … Odaslane emocije tvore krugove i vraćaju se… Mediji  kojima ih odašiljemo su tek fizički posrednici i ne moraju se uvijek vratiti u istom obliku.  

 Anticipacija je riječ poveznica ove tri fotografije. Iako statična, zarobljena u vremenu trenutka, dobra fotografska priča nas uvijek stimulira da na osnovu svojeg životog iskustva stvaramo predođbu i onog prije i onog poslije na promatranoj fotografiji. Osobno, svaki puta kada tijekom dana pogledam ove tri fotografije na zidu mog doma, bez obzira na dramatičnost prikazanih trenutaka iščekujem dobar završetak…. Pridružite mi se u toj misli…