Author: Zoran Kolaric

Fotografski triptih (ne)poznatog suborca o tri životna doba

Na jednom od zidova moje dnevnoj sobe ponosno stoje tri fotografije u nizu. Autor je kako on voli reći za svoje kolege moj ‘suborac po aparatu’. Ime i prezime neću spominjati. Tko je prepoznao njegov izniman fotografski rukopis već je blagoslovljen ljepotom, estetikom i sadržajem koju promatraču daruju djela poput ovih. Za one koji ne znaju o kome se radi, što reći…  Googlajte, pohodite izložbe, zavirite na police knjižnica i knjižara na odjelima sa fotografskim knjigama  … 

Ako ovo  čitate jedni ste od onih koju su već pronašli traženo ili je možda traženo pronašlo vas.  Kako vam drago. 

Uživimo i proživimo dakle nađeno, svojevrsni triptih koja čina tri stanja i doba života.  

Tri fotografske priče koje svaka za sebe tka svoj mali intimni svijet različitih aktera, a opet kada ih se promatra zajedno čine zaokruženu i prepletenu priču koju svaki čovjek proživi tijekom svoga života satkanog kroz emocije i stanja poput bezbrižnosti, iščekivanja, straha.  Svega onoga što nas čini živim i ljudskim. 

Prisustvo emocija na fotografiji (općenito, a ne samo ovima koji su povod teksta) određuje da li neka fotografija živi sada u svom jedinstvenom trenutku, ali i svakim novim danom osigurava svoje sutra i time poprima oblik besmrtnosti.  

Ili pak  s druge strane, odsustvo emocija na nekoj fotografiji čini je beživotnom, mrtvom  već pri samom njenom rođenju.  

Usudite se dakle poput (ne)poznatog autora triju fotografija kliknuti na svijet u sebi i oko sebe … Odaslane emocije tvore krugove i vraćaju se… Mediji  kojima ih odašiljemo su tek fizički posrednici i ne moraju se uvijek vratiti u istom obliku.  

 Anticipacija je riječ poveznica ove tri fotografije. Iako statična, zarobljena u vremenu trenutka, dobra fotografska priča nas uvijek stimulira da na osnovu svojeg životog iskustva stvaramo predođbu i onog prije i onog poslije na promatranoj fotografiji. Osobno, svaki puta kada tijekom dana pogledam ove tri fotografije na zidu mog doma, bez obzira na dramatičnost prikazanih trenutaka iščekujem dobar završetak…. Pridružite mi se u toj misli…

Kultura u fokusu 2017.

Popis i fotografije svih nagrađenih i pohvaljenih autora: CROATIAN FOCUS ON CULTURE 2017 WINNERS! THE BEST OF 2017

Izložba KULTURA U FOKUSU 2017 TOP 50

 

Stanko Abadžić – Retosprektiva, Gliptoteka, Zagreb, 2018.

Par misli sa nedjeljne posjeti Gliptoteci i jednoj retosprektivi fotografija koja se mora vidjeti …
S obzirom da mi je od svih Stankovih ciklusa najdraži onaj Praški, citirati ću slavnog češkog režisera Jiří Menzela. Sjećam se da je jednom rekao kako je uvijek pri režirenju filmova imao u mislima da mu rezultat budu djela koja će razumjeti njegova majka koja je domačica a kojih ga istovremeno neće biti sram pred ocem inžinjerom. 
Doista biti jednostavan i razumljiv u priči i motivima a imati umjetničku širinu prepoznavanja svjetla i kompozicije su vriline koju prepoznajemo u svakoj od fotografija u retosprektivi u Gliptoteci. 
Motivi Stanovih fotografija su poput motiva Menzelovih filmova, pri ćemu mi posebno pada na pamet jedno od njegovih remek djela ‘Selo moje malo’ u kojem susrećemo obične ljude na periferiji, njihov uobičajnu, rutiniranu i samo na prvi pogled dosadnu svakodnevicu koja odjednom postaje puna zapleta kada otvorimo vrata njihovih pitoresknih dovrišta, skinemo im kapute, uđemo kroz rampe polunapuštenih tvornica i profesija u nestajanju, otvorimo prozore njihovih starinskih kuća, trgovina,i malih zadovljstava. To su trenuci i motivi u nestajanju. Danas uvijek proguta jučer kao što će i ono što je danas već sutra biti neizbježno progutano sutrašnjicom u obliku tranzcije, globalizacije ili nečeg trećeg. 
S. Abađić je svjedok vremena koji kako sam često kaže (a to je i doslovno ispisana misao vodilja njegove retosprektivne izložbe) ne propituje svojim fotografijama. A i kad razmislim jedini dosad izmišljen način zaustavljanja vremena barem na trenutak je fotografija. Vrijeme neprekidno teče….
No pozoran promatrač fotografije (bila to želja autora ili ne, pa bila to želja samog promatrača il ne) nikad ne ostaje samo na promatranju. Kvalitetno umjetničko djelo uvijek nas vodi na putovanja, prostorna i vremenska. U kojima je jednostavnost izričaja i ljepota motiva tek put a često nesvjesno stvoren putokaz koje nas povede u trenutak i mjesto nastanka djela. Ali i u one trenutke koje su mu prethodili. I ne najmanje važno, trenucima koji slijede i iz jednog tvore neke nove puteve poput one na Abađićevoj fotografije na kojoj dvama biciklistima slijedi ne više jedan put a mi pokušamo anticipirati da li će zajedno produžiti dalje ili krenuti svatko svojim putem. 
Jer viđeno ostaje uvijek sa nama, iako fotografirano najčešće nismo mi sami ono postaje dio nas, naših misli i svakodnevice, postaje nešto posve novo iskustvo i vodi nas u životna putovanja i iskustva kojim se rjeđe ide.

Baš kao što i za ljepotom i atraktivnošću motiva ne treba uvijek tragati za onim razvikanim i u top turističkoj ponudi, u centru, na bučnim i natrpanim glavnim gradskim trgovima, utabanim i ugaženim putovima, glasnim i razvikanim ljudima, među skupim i razvikanim građevinama i atrakcijama, nego treba što češće zakoračiti putevima kojima se rjeđe hoda i rijetko tagira na fejsu. I tu nalaziti i prepoznati lijepo nijansirano svjetlo, razumjeti sve nijanse crnobijelog života, prihvatiti kontraste i zaplesati sa tuđom sjenom i nakraju pokušati razumjeti izvor svjetlosti.

Međimurske novine – miniintervju

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

ČAKOVČANIN ZORAN KOLARIĆ: Računalni programer sve uspješniji u amaterskoj fotografiji

 
Zoran Kolarić
– Prijavljujem se na fotosalone i natječaje zbog usporedbe s konkurencijom – ističe Zoran Kolarić

Fotografijom nazvanom “Ljubav” koja je nastala na Zrinski Art Festivalu 2017. protekle godine Zoran Kolarić predstavio se na nedavnoj Godišnjoj izložbi Fotokluba Čakovec čiji je član. Amaterskom fotografijom intenzivnije se bavi nekoliko proteklih godina, a u posljednje vrijeme njegovi radovi prolaze selekcije na sve većem broju natječaja, fotosalona i sličnim fotografskim predstavljanjima kao što su nedavne selekcije za izložbe u Lendavi, Koprivnici, Beogradu… Primjerice, u konkurenciji 1434 fotografija i 206 autora pristiglih na ovogodišnji natječaj “Kultura u fokusu” organiziran na platformi mediapitch.com Zoranova fotografija ušla je u 50 odabranih za postav izložbe u Koprivnici.

Zoran KolarićZoran je računalni programer, a fotografija mu je hobi. Kako ističe fotografska scena u Međimurju sve je jača:

– Nakon ekspanzije Petra Sabola koji je u svemu najjači, međimurska fotografska scena sve je dinamičnija. Sabol je poticao i druge fotografe iz Kluba da počnu izlagati i prijavljivati se za salone. Sve više se njeguje ta salonska scena i dobro je što jedni druge potičemo da izlažemo.

* Vesele Vas izbori i selekcije za sudjelovanjem na fotosalonima?

– Ne jurim za salonima, ali mi je drago da dobijem feed-back da vidim gdje sam u usporedbi s kolegama pogotovo iz svijeta. Najbitnije u fotografiji je to da čovjek to voli raditi. Veseli me kad napravim još bolju fotografiju nego prije. Planiram samostalnu izložbu možda za godinu dana, u Čakovcu ili negdje drugdje. Vidjet ću još.

* Fotoklub ostvaruje suradnju i s društvima koji nisu primarno fotografska?

– Ostvarili smo lijepu suradnju s planinarskim društvom “Međimurje” i pomogli im oko izložbe fotografija “Međimurci u planini”. Iz njihovih fotografija se iščitava ljubav prema prirodi, ali i to da mnogi planinari imaju osjećaj za fotografski jezik. Mnoge njihove fotografije imaju veću vrijednost od samog dokumentarnog značaja. Drago mi je što će izložba postati tradicionalna, već su najavili treću za 2019. godinu. Lijepe su suradnje oko pozitivnih stvari na temu fotografije.

Umjetnički “touch” fotografije

* Izložbe su alat za edukaciju njihovih posjetitelja?

– Danas sve vrvi od fotografija. Teško je razlučiti što je dobro, što nije. Dobro je da se rade izbori kroz salone i izložbe da ljudi vide razliku između neke obične fotografije i one koja pokušava imati taj dodatni umjetnički dodir . Izložbama se potiču i ljudi razmišljati o načinu fotografiranja. Zašto nešto fotkaju, gdje i na koji način. Učimo ih da pokušaju stvoriti najprije fotografiju u glavi, prije negoli je idu raditi. Da sve to bude mali projekt razmišljanja oko realizacije fotografije, a ne čisto “škljocanje”.

* Što Vi osobno najviše volite fotografirati?

– Volim street fotografiju, life fotografiju, koncertnu, počeo sam raditi i portrete. Dobro je da čovjek ne radi sve, već da se zadrži na nekoliko područja i na onom što ga najviše veseli. Specijalizacijom za određene teme najviše se može dobiti na kvaliteti.

foto: Zlatko Vrzan

Izvor: http://www.mnovine.hr/medimurje/art/cakovcanin-zoran-kolaric-racunalni-programer-sve-uspjesniji-u-amaterskoj-fotografiji/

KULTURA U FOKUSU 2017

KULTURA U FOKUSU 2017

Fotografski natječaj inspiriran kulturnom baštinom

Ovo je treća godina Kulture u fokusu, KF2017, posebno nas veseli što je zanimanje fotografa koji prate područje kulture i umjetnosti, galerija, muzeja, kazališta, umjetnika i kulturnjaka različitih profila svake godine sve veće. Naime, ove godine smo na natječaj Mediapicha zaprimili dvostruko više fotografija nego prijašnjih godina, što nas kao entuzijaste veseli, ali isto tako pred članove žirija postavlja sve zahtjevniji zadatak odabira najboljih fotografija s područja kulture u prošloj 2017. godini.

Osam članova ovogodišnjeg žirija ovom je prilikom imalo prilično težak zadatak zahvaljujući velikom odazivu, što samo potvrđuje dobar smjer kojim na kojem uporno inzistiramo već treću godinu za redom. Ove je godine uvedena i nova kategorija u kojoj som tražili najbolju fotografiju baštine, arhitekture i spomenika kulture. Veliki broj fotografija pristiglih na temu nadmašio je očekivanja, što je značilo dodatnog posla članovima žirija.

 Težak, ali ugodan zadatak za:

 Doc. dr.scBoris Beck–  predavač na Sveučilištu Sjever, čiji je  znanstveni interes proučavanje medijskog jezika i retorika slike.

Mag.scRašeljka Bilić povjesničarka umjetnosti, djelatnica u Ministarstvu kulture RH

Robert Belošević, fotoreporter, voditelj produkcije foto agencije Pixsell

 Doc.art. Robert Geček, predavač na  Sveučilištu Sjever, njegovo područje interesa je dizajn i prezentacija vizualnih informacija.

 Draženka Jalšić-Ernečić, povjesničarka umjetnosti, kustosica u Muzeju grada Koprivnice

 Alan Matuka, fotograf, član Royal photographic society Englesko kraljevsko društvo fotografa;      Umjetnički savjet fotografske sekcije ULUPUHa,

 Dragan Matić, fotoreporter, urednik  foto agencije CROPIX, HANZA Media

 Doc.art. Mario Periša, fotograf, predavač na Sveučilištu Sjever.

U prvom krugu od 1434 pristiglih fotografija i 206 autora, u drugi krug odabrano  je 105 fotografija u pet kategorija:

Izložbe (galerije, muzeji) i performansi

Portret umjetnika

Koncerti i glazbene manifestacije

Kazalište, film i ples

Nepokretna kulturna baština (arhitektura i spomenici)

 

Članovi žirija su u drugom krugu odabrali pedeset najboljih fotografija od kojih će biti odabrani pobjednici svake kategorije kao i sveukupni pobjednik ovogodišnje »Kulture u fokusu 2017« kojem će biti dodijeljena prva nagrada KFa za 2017. godinu. Pobjednicima svih kategorija pripadaju novčane nagrade koje dodjeljuje Privredna banka Zagreb na Poklon PBZ bankovnoj kartici. Autor fotografije godine i sveukupni pobjednik ovogodišnje KF, dobitnik je fotoaparata Canon 1300 kit 18-55 kojeg su osigurali sponzori Kodak Centar /anigota.hr, a koji će biti uručen na otvorenju izložbe finalista TOP 50 KF17.

 Uskoro ćemo objaviti termin izložbe.

 

                                                            AUTORI ČIJI SU RADOVI ODABRANI ZA IZLOŽBENI POSTAV SU

 

Filip Bušić, Gordana Kvajo 2x, Stipe Surać 2x,, Ranko Tintor Fiko, Roberto Pavić

Slavica Rudec  2x,  Marina Šestić, Igor Šoban, Dejan Barić, Zoran Kolarić

Zrinka Magazin, Ante Majić, Davor Puklavec, Sanjin Strukić, Luka Šalamun

Sandra Šimunović 2x, Zvonimir Tanocki , Marin Vajdić, Žaklina Antonijević

Slaven Janđel 2x, Jelena Janković, Ognjen Karabegović, Nenad Martić 3x

Nel Pavletić, Dominik Sever, Špoljar Vesna, Janko Belaj, Snježana Bratanović 2x

Antonio Grgić, Dinko Neskusil, Sven Rastovac 2x, Ilija Stanušić  2x

Vesna Špoljar 2x, Mario Bradarić ,Duško Jaramaz, Željko Jelenski,

Boris Kovačev 2x, Ante Majić, Mirsad Mujanović

MediapitchTeam

Izvor: mediapitch.com

Belgrade PHOTO International Salon 2018 – IAAP Honorable Mention

Belgrade PHOTO International Salon 2018 – IAAP Honorable Mention for my photo ‘Theater in the fog’

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Source: http://salon.beogradfoto.rs/

FOTOKLUB ČAKOVEC Izložba članova na temu ‘Boja’ će vas oduševiti

 

Fotografija je zasigurno jedan od najsnažnijih medija, ako ne i najjači, dokle god u sebi nosi neku poruku ili priču. Sve što spada u čovjekov vizualni svijet sadrži boje i svjetlost. Zbog njihove svakodnevnosti često nam se događa da ih uzimamo zdravo za gotovo. 

No, ljepota i moć boja itekako su značajni u svijetu fotografije. Sklad boja, odnosno estetska privlačnost trebala bi biti povezana sa sadržajem da bismo dobili dodanu vrijednost u fotografiji. Upravo to sam tražila promatrajući fotografije članova Fotokluba Čakovec.

Pejzaži Filipa Lučina, Davorina Mancea i Davora Žerjavaočaravaju prekrasnim bojama iz kojih proizlazi dragocjena tišina i gotovo meditativna atmosfera. Smirenost i spokoj moguće je uočiti na fotografiji Nikole Hrženjaka, a svojim ga radom donekle slijedi i Vedran Vugrinec. Jesenski motivi autora Vanje Vukadinović i Silvia Benča toliko su raskošni da čovjek naprosto poželi prošetati tim lokacijama.

Bojan Damiš uspio je crvenom bojom donekle razbiti monotoniju priče. Detalj Ružice Borković privlači pažnju svojom jednostavnošću i ljepotom. Smirenim tonovima uvjerljivo djeluje motiv Željka Ovčara. Koliko je priroda čarobna i koliko je značajno vidjeti ono što gledamo, da bismo uspjeli kroz oko objektiva uhvatiti pravi trenutak, dokaz su fotografije Petra Sabola, Danijela Blažeke i Siniše Goluba.

Posebna čarolija emocije prisutna je na fotografiji Zorana Kolarića. Portreti Stjepana Hranilovića i Vjerana Petrovića intenzivnim bojama djeluju uvjerljivo i smjelo. Spontanost u prvom planu dio je priče Irene Nikolaus Jug. Razigranost boja dolazi do izražaja kod fotografija autora Ane Krčelić, Lore Tušek, Džeraldine Kuzminski, Nives Kocijan, Ivice Nikolića, Siniše Ludaša i Maria Totha.

Napraviti odabir fotografija u klubu velikih potencijala nije nimalo lak zadatak. Iskreno se nadam, da ćete u izloženim radovima pronaći neku poruku, osjetiti emociju ili možda samo na trenutak zalutati u neki drugi svijet. Svijet realnosti ili mašte – odabir je vaš! Meni se na koncu nameće jedno pitanje: Jesmo li, nakon svega, svjedoci crno-bijele prošlosti ili obojene sadašnjosti?’ (Biserka Sijarič, AFIAP, Fotoklub Lendava, Slovenija)

 

 

 

 

 

http://emedjimurje.rtl.hr/drustvo/fotoklub-cakovec-izlozba-clanova-na-temu-boja-ce-vas-oduseviti